СПОВ
Савез пчеларских организација Војводине

Нови Сад, Руменачка 110а spovnovisad@gmail.com

Faktori koji utiču na posetu oprašivača suncokretu i uljanoj repici



Датум објављивања вести:
619 views

Publikacija__savetovanja-2010Mr Terzić Sreten, dr Vladimir Miklič, dr Jovanka Atlagić,

dr Siniša Jocić, dr Ana Marjanović Jeromela,
Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad

 

Tekst objavljen u Zborniku radova na

Savetovanju pčelara u Novom Sadu marta 2010. god.

 

Publikacija__savetovanja-2010Mr Terzić Sreten, dr Vladimir Miklič,

dr Jovanka Atlagić, dr Siniša Jocić,

dr Ana Marjanović Jeromela,

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad

Tekst objavljen u Zborniku radova na
Savetovanju pčelara u Novom Sadu marta 2010. god.

Oprašivači su odgovorni za razmnožavanje preko 80% cvetnica tako da bi bez njih životinje imale veoma sužen izbor hrane. Životinje aktivne u oprašivanju su veoma raznovrsne i uključuju vrste kao što su mravi, slepi miševi, pčele, ptice, leptiri, muve, moljci, ose, kao i druge životinje… Pomoću oprašivanja (ukrštanja) biljke uspevaju da:

•    se ramnožavaju i proizvedu dovoljno semena za širenje
•    održe genetsku varijabilnost unutar populacije
•    proizvedu odgovarajući plod da bi podstakle prenosnike semena

seme

Bez oprašivača, ljudska rasa i svi suvozemni ekosistemi ne bi preživeli. Od preko 1.400 gajenih biljnih vrsta od kojih se širom sveta proizvodi hrana i industrijske prerađevine, skoro 80% zahteva oprašivanje. Poseta oprašivača takođe vodi krupnijim plodovima, bogatijem ukusu i većim prinosima.

Biljke cvetnice su se milionima godina razvijale uporedo sa svojim oprašivačima, što je dovelo do veoma raznovrsnih strategija privlačenja kod biljaka i adaptacija oprašivača. Velika raznovrsnost u boji, obliku i mirisu cvetova je direktan rezultat te povezanosti. Biljke cvetnice su evoluirale u smeru dva osnovna načina oprašivanja: oprašivanje uz pomoć životinja (biotičko) koje je odgovorno za oprašivanje oko 80% biljnih vrsta, dok se bez živih organizama (abiotički) oprašuje oko 20% biljnih vrsta, od čega 98% vetrom i ostatak vodom.

cvet_2

Biljke su evoluirale i u smislu različitih perioda cvetanja u toku godine tako da smanje konkurenciju za oprašivače i indirektno im obezbede stalni izvor hrane. Tako od prvih toplih dana februara do kasne jeseni biljke obezbeđuju nektar i polen kao nagradu za uslugu oprašivanja.

Postoji više metoda kojima biljke privlače oprašivače, a najčešće prisutni su putem mirisa, izgleda i nagrade u vidu hrane. Miris može da privuče oprašivače sa preko jednog kilometra udaljenosti. On je posledica oslobađanja esencijalnih ulja i drugih veoma isparljivih jedinjenja koje cvetovi proizvode. Biljke sa jakim mirisima su često manje atraktivne po obliku i boji. Oblik i boja predstavljaju drugi vid privlačenja pri čemu je oblik veoma značajan i u interakciji sa oprašivačem jer obezbeđuje odgovarajući kontakt sa prašnicima i tučkom. Hrana može biti nektar i/ili polen koji služe kao nagrada oprašivačima zbog koje se oni i vraćaju na iste biljke.

cvet_4

Od ostalih metoda privlačenja koje su specifične za manji broj biljnih vrsta su prisutne mimikrija i „klopke“. Oponašanje oblika insekta i/ili mirisa u vidu feromona ili hrane služi da privuče insekta koji u slučaju jedne vrste orhideje (Ophrys apifera) za uspešno oprašivanje i ne dobija nagradu. Određene biljne vrste kao npr. lokvanj (Nymphaea odorata) čak luče tečnost u koju je uronjen tučak, tako da kada oprašivač privučen mirisom upadne u nju, ugiba, a većina polena koji je nosio se staloži u osnovi tučka, pri čemu dolazi do oprašivanja. Sledećeg dana cvet ne proizvodi tu tečnost već samo oslobađa polen i tako iznova započinje ciklus oprašivanja.

slika_7U odnosu na izuzetnu raznovrsnost divljih cvetnica gajene biljne vrste mogu da ponude značajne količine polena i nektara ali sa varijabilnim uspehom privlače insekte. Zahtevi za visokim prinosima su sve veći tako da su i selekcija i agrotehničke mere bili skoro potpuno usmereni ka biljnoj vrsti, a manje ka oprašivačima. To se ubrzano menja, pogotovo u organskoj, ali i u konvencionalnoj proizvodnji promenom uslova na tržištu i propisa koji regulišu gajenje.

Ako se posmatraju suncokret i uljana repica može se reći da pčele imaju dominantnu ulogu u njihovom oprašivanju. Pčele na njima mogu da zadovolje sve svoje potrebe za polenom i nektarom u vreme kada cvetaju.

Uljana repica je većinom samooplodna ali je zbog prisutne stranooplodnosti, kao i sve češćeg gajenja hibrida prisustvo oprašivača veoma poželjno. Miris je bitan faktor privlačnosti jer kao što su ustanovili Wright i sar., 2002., pčele ne mogu da razlikuju miris jednog cveta uljane repice od drugog ali mogu miris cveta uljane repice od cveta zevalice. Tako da je od interesa da sorte/hibridi uljane repice budu bar isto privlačni kao i divlje cvetnice ili gajene vrste koje je okružuju u polju. Po izgledu njeni cvetovi su svetli sa visokom refleksijom u vidljivom delu spektra i kao takvi su privlačni za insekte. U uobičajenim uslovima cvetanje kod uljane repice traje dve do tri sedmice (ozime april-maj, jare početak juna) pri čemu pojedinačni cvetovi traju oko tri dana. Imajući u vidu više perioda cvetanja i njegovo trajanje, može se zaključiti da je uljana repica dobar izvor hrane za oprašivače.
Miris je prvi faktor koji utiče na oprašivače i u tom smislu možda i bitniji od količine nektara koji sadrže pojedinačni cvetovi jer od mirisa zavisi kojoj će biljci oprašivači prići (Terzić i sar, 2008.). U ogledu u kome je ispitivana veza između oslobođenih mirisa i odluke pčela pri izboru linije gajenog suncokreta grupa autora je analizirala više od 250 jedinjenja koje oslobađa cvast suncokreta (Pham-Delegue i sar. 1987). Da bi definisali koja jedinjenja u mirisu suncokreta i na koji način deluju na ponašanje pčela izvršili su ogled na različitim linijama suncokreta paralelno sa hemijskom analizom aromatskih ekstrakata svih genotipova.

suncokret

Oprašivači su pokazali prijemčivost za rane faze cvetanja, a kada im je data mogućnost izbora između parova roditeljskih linija dva komercijalna hibrida – Marijan i Mirasol, oni su posećivali i roditeljske komponente hibrida Mirasol ali su više posećivali majčinsku liniju hibrida Marijan. Poređenje relativnog udela jedinjenja između aromagrama dobijenih ekstrakcijom sa cvasti oba roditeljska para je pokazala da postoji: (1) efekat fenofaze za 17 od 144 detektovana jedinjenja za Marijan linije, i 18 od 136 detektovanih jedinjenja kod Mirasol linija; (2) većina ovih jedinjenja se javlja u većim proporcijama u ranim fazama cvetanja, što je povezano sa većom posetom pčela u tom periodu; (3) efekat pola biljke je utvrđen za 33 od 144 jedinjenja kod Marijan linija, i 14 od 136 kod Mirasol linija.
Ovakvi rezultati nam ukazuju na to da pčele mogu da prepoznaju veoma male razlike u mirisima. Da bi privukla oprašivače biljka suncokreta mora u početku cvetanja proizvesti dovoljnu količinu odgovarajuće kombinacije isparljivih jedinjenja. Kvalitet i količina su bitni jer taj miris treba da privuče pčele između ostalih mirisa koji ih okružuju u polju.

uljana_repica

Suncokret je po izgledu lako prepoznatljiv sa krupnom cvasti koja po obodu ima uočljive žute ivične cvetove. Dodatni efekat toj privlačnosti daje ujednačeno cvetanje suncokreta na jednoj parceli. Pčele radije posećuju cvetove sa svetlijom bojom jer tamnija boja cvetova daje utisak veće fiziološke starosti. Nektarije su kod suncokreta smeštene u osnovi krunice trubastih cvetova pa zbog toga pčele radije posećuju genotipove sa kraćom krunicom gde je nektar pristupačniji. Pri tome treba imati u vidu da pčela postavi i deo glave unutar krunice prilikom uzimanja nektara. Cvetanje kod suncokreta traje oko dve sedmice, pa i duže kod linija oca u semenskoj proizvodnji. Zavisno od roka setve dešava se u periodu od jula do septembra tako da je oprašivačima u relativno dugom periodu dostupna velika količina polena i nektara.

Zbog velike genetske varijabilnosti sortimenta kod suncokreta, uljane repice pa i gajenih biljaka uopšte, realno je očekivati da postoje i razlike u faktorima privlačnosti u odnosu na pčele kao dominantne oprašivače. Izgled i boja cveta/cvasti su očigledni i lako ih je kontrolisati dok količina polena/nektara kao i aromatski sastav mirisa zahtevaju složenije laboratorijske analize. Na količinu i kvalitet nektara i polena značajno utiče niz faktora, počev od roka setve, pa u skladu sa njim i uslovi gajenja: primenjena agrotehnika, vlažnost zemljišta, genotip, kondicija biljke u fazi cvetanja i klimatski uslovi u samoj fazi cvetanja. Zbog složenijih analiza aromatski sastav mirisa je daleko manje izučavan nego ostali faktori iako bi, kao prvi faktor koji deluje na oprašivače, mogao biti i ključan za posetu.

Literatura:

1.    Pham-Delegue1, M.H., Etievant, P.,  Guichard, E.,  Masson, C.,  (1989): Sunflower volatiles involved in honeybee discrimination among genotypes and flowering stages. Journal of Chemical Ecology. Vol. 15, No. 1, pp 329-343.

2.    Terzić S., Atlagić Jovanka, Miklič, V., Jocić, S., Sakač, Z., (2008): Uticaj načina oprašivanja, vitalnosti polena i nektarnosti na prinos semena suncokreta. Zbornik abstrakata petog naučno-stručnog simpozijuma iz selekcije i semenarstva društva selekcionera i semenara. Vrnjačka Banja, 25-28. maj, pp 49.

3.    Wright, G.A., Skinner, B.D., Smith, B.H., (2002): Ability of honeybee, Apis mellifera, to detect and discriminate odors of varieties of canola (Brassica rapa and Brassica napus) and snapdragon flowers (Antirrhinum majus). Journal of Chemical

[ssba]

Коментари

Comments are closed.

EnglishFrançaisDeutschMagyarRomânăРусскийСрпски језик
Izrada sajta Tirien