dr med. Vidoje Kulić
lekar i pčelar iz Sombora
Hrana je kluč zdravlja i dugovečnosti. Kakva treba da bude hrana pa da bude i lek?
Ona treba da bude prirodna, zdrava i funkcionalna.
dr med. Vidoje Kulić
lekar i pčelar iz Sombora
Hrana je kluč zdravlja i dugovečnosti. Kakva treba da bude hrana pa da bude i lek?
Ona treba da bude prirodna, zdrava i funkcionalna.
Prirodna je ona hrana koja je uzeta u svom prirodnom obliku, bez tehnološke obrade, onakva kakvu je stvorila priroda, i u kakvom obliku su je uzimali naši preci milionima godina, zahvaljujući čemu su održali i unapredili ljudsku vrstu.
Zdrava i funkcionalna hrana je ona koja u svom izvornom obliku, pored zadovoljavanja energetskih, gradivnih i zaštitnih potreba, poseduje funkcionalno svojstvo da pospešuje određene fiziološke procese u organizmu i sprečava nastanak patoloških stanja, čime čuva i poboljašava zdravlje čoveka.
Savremena tehnologija poljoprivredne proizvodnje značajno je izmenila način ishrane. Naš organizam nije se na njega u dovoljnoj meri uspeo adaptirati, zbog čega nastaju mnoge bolesti. Brzi tempo života nameće neredovno i brzo konzumiranje hrane (tankovanje želuca). Potreba za hranom često se zadovoljava na ulici u hodu, takozvanom brzom hranom, što predstavlja puko utoljavanje gladi, a ne zdravo hranjenje. Danas uzimamo hranu punu pesticida, herbicida, konzervansa, aditiva, hormona, antibiotika i mnogih drugih materija koje negativno utiču na ljudsko zdravlje. Stručnjaci i naučnici iz oblasti higijene ishrane saopštavaju da je 60-80% bolesti u osnovi uzrokovano nepravilnom ishranom. Zbog nepravilne ishrane, nedovoljne fizičke aktivnosti i stresa mnoge bolesti javljaju se u epidemijskim razmerama: bolesti srca i krvnih sudova (visok krvni pritisak, infarkt srca i moždani udar), maligne bolesti, šećerna bolest, reumatske bolesti, i tako dalje.
![]() |
![]() |
|
med | polen |
U novije vreme čovečanstvo je postalo svesno posledica nepravilne ishrane. Sve se više okrećemo prirodi. U pripremi su veliki svetski programi očuvanja prirode. Donose se propisi i standardi o kvalitetu hrane i ulažu ogromna sredstva za proizvodnju zdrave organske hrane.Vraćamo se prirodnoj ishrani, a stalno se istražuju i prirodni izvori za proizvodnju lekova.
Na čelu lestvice prirodne zdrave hrane su pčelinji proizvodi: med, polen, matični mleč i propolis. Pčele su nam podarile idealnu hranu koja zadovoljava sve potrebe organizma čoveka. Korišćenjem kombinacije meda, polena, matičnog mleča i propolisa, kao dodatak hrani, dobijemo visoko vredne hranljive i lekovite materije koji imaju energiju, gradivne, zaštitne materije, vitamine, minerale, fermente, hormone, i druge bioaktivne suspstance – koje hrane i leče. Zato se pčelinji proizvodi od vajkada nalaze na granici između hrane i leka.
![]() |
![]() |
|
matični mleč | propolis |
Pčelinji proizvodi nisu stekli status leka u zvaničnoj medicini zbog, između ostalog, brzog razvoja hemije koja je potisla prirodne izvore lekovitih materija. Jeftinije je hemijski sintetizovati neki lek nego ga crpiti iz prirodnih izvora (profit). Međutim, u mnogim zemljama u svetu, apiterapija – preventiva i lečenje pčelinjim proizvodima – postaje sve popularnija. Lečenje prirodnim lekovitim materijama sada je u opštoj ekspanziji.
Pravilnim uzimanjem pčelinjih proizvoda u dovoljnoj količini jačamo odbranbene sposobnosti ogranizma, potstičemo rast i razvoj, usporavamo procese starenja, štitimo organizam od infekcija i slobodnih radikala, potpomažemo detoksikaciju (čišćenje) ogranizma, poboljšavamo cirkulaciju krvi, ubrzavamo oporavak nakon bolesti i jačamo opštu, fizičku i umnu sposobnost organizma.
I pored toga što su dokazana hranjiva i lekovita svojstva pčelinjih proizvoda, kod nas je potrošnja meda izuzetno mala (oko 700 gr. po glavi stanovnika). Potrošnja ostalih pčelinjih proizvoda je još manja. To je posledica slabe prosvećenosti stanovništva o pravilnoj ishrani, ali i zbog slabe popularizacije pčelinjih proizvoda, u kojoj pčelari treba da prednjače. Mala potrošnja meda i drugih pčelinjih proizvoda često se objašnjava slabom kupovnom moći stanovništva, što je delimično tačno. Ali i kad je kupovna moć naših građana bila znatno bolja, potrošnja meda je bila mala. Ubeđen sam da potrošnja meda nije mnogo bolja ni kod naših ljudi koji nemaju problema sa novcem.
Proizvodimo vrlo kvalitetan med u zadovoljavajućim količinama za domaće potrebe, a delom i za izvoz. Druge pčelinje proizvode, polen, matični mleč i propolis, proizvodimo vrlo malo, zbog, pre svega, oskudnog znanja većine pčelara o značaju pčelinjih proizvoda po zdravlje, ali i zbog slabog znanja o načinu sakupljanja i čuvanja, kao i o njihovom načinu upotrebe. Za nedovoljnu proizvodnju i potrošnju polena, propolisa i matičnog mleča najodgovorniji smo mi, pčelari, jer nemamo dobro organizovan sistem edukacije, koji bi pčelare obaveštavao o hranljivosti i lekovitosti, načinu pripremanja i čuvanja pripravaka od pčelinjih proizvoda, te o dnevnim potrebama za njihov unos. Ohrabruje početak regionalnih savetovanja pčelara na temu lekovitosti i hranljivosti pčelinjih proizvoda koja su ogranizovana u protekloj i ovoj godini.
Коментари